Post 7- sedam smrtnih grijehova, sedam gresaka, sedam nada.

Osnovna skola, ne sjecam je se rado...bila sam onaj frik sto ima jednu drugaricu, rijetko ceslja kosu sa obrvama ko balvanima, ne bas modno orijentisana...i dan danas ''oziljak sa leve desne secanje na stare dane'' to bi trebalo biti ko neka modrica/oziljak od tuce sa ''najboljom'' drugaricom..
Agresivna sam, priznajem....puna sebe hvala Bogu...saosjecajna i njezna koju svaka rijec pogadja...
Ne znam, zasto, ne znam kako uvijek sam bila cudna, vajda sam to posvjesno zeljela, vajda mi je takva harizma, mozda sreca? Mozda sve moje suze za svakim ne uspjehom jednom zaboravim, a mozda ne?
Mozda jednog dana izguram do kraja, mozda padnem ali padam sama...ali cu ako uspijem, taj uspjeh djeliti sa svima zar ne? i sa onima koji kazu ''dabogda crkla'' kad me vide, a vamo mi osmjeh nude...
Niko ne kazem, krijem ali muka mi je svega, svakog jebenog dana sve vise..ljudi se pitaju sto sam stalno ozbiljna...nisam ja ozbiljna samo nemam razlog za srecu...radim ono sto ne zelim, idem tamo gde ne zelim, nemam sve sto zelim...ali guram, kada mi je najgore nasmijem se i u sebi kazem 'JEBEM VAM MATER!''


Nemam iPhone, ne kurcim se sa stanom u centru grada, sa novim skupim farmerkama, swarowski narukvicama, svojim elitnim drustvom, deckom sa BMW..
Ja imam sebe...

Zalim za dosta stvari, koje sam ucinila, one koje nisam ucinila itd, ali svemu dodje kralj...doci ce petak...dolazi sunce iza nedelje..


Do sledece ispovjesti.
Amelija.