petak, 14. lipnja 2013.

Post 9- U ambisu zivotnog ocaja.


Samo serem o tome kako lose zivim, a imam sve..Sto to? Mozda sam sebicna? Mozda sam neki kreten sto hoce vise i vise i vise dok ne dobije ciglu u vugla? Mozda, ali mozda i ne..Mozda me zivot jebe (koliko jebote rijeci sa m).
Ne bih znala reci.
Neki jos FAQ o meni.
1)Ja sam klasicna normalna djevojka, koja je se blajhala pre mjesec dana i sada je zuto-plava, sestra me je farbala dobro je izasla (sada zivim kod sestre, raspust.)
2)Ja nisam trenutno zaljubjena, ne znam sto, ne znam kako omrzila sam ljubav.



(Ovu ravu sam random nasla na netu, i zelim da licim na nju ne znam sto :o)

Kako sam dosla do ideje da iz crvene odem u plavo, i kako to izadje?
Hmm, posle dosta vremena ustala sam iz kreveta malo nasmijana, imala sam ideju, zeljela sam promjenu, veliku promjenu. Odma iz skole dosla sam do sestre (koja je frizerka btw) na posao i rekla da zelim neku promjenu, ona je rekla da se okupam za promjenu ja sam se nasmijala i rekla hocu veliku promjenu.
Pogled mi je pao na neku curu sto je se upravo bila farbala u plavo i bum, dosla do ideje hocu u plavo.Kada sam sestri rekla, prvo je mislila da je zavrfkavam, onda je rekla da ce me ofarbati na kraju smjene. Tako je i bilo, ofarbala me je..Bila sam ko ovaj dole navedeni samo malo svijetlija doduse, ali sam bila. NARADZASTO-ZUTA. To je posledica samostalnog farbanja u crveno, crno, crveno, smedje,crveno, crno. I ne znam kakvu magiju je iskoristila i bum ispala sam zuto/plava. Ta boja mi se svidja i cuvacu je i jebem mater ovom ridjem, zato sto sam i ja takva bila.

Kako mi stoji?
Hhahahahahahahhah, nekako..Ne  znam nisam zadovoljna, ocekivala sam barbiku, ali zapravo sam ispala obicna. Da obicna, stopila sam se sa ostalim djevojakama, nekako obicno, stereotipno, mejnstrim,majndfak.
Mozda se prolijepsam ko zna.

Ovo ljeto planiram?
Little trip, mozda nesto u biznis planu :) Nista posebno, ljeto ko ljeto.





(Inace ja slikala, i ovo je personalni hejt na ovog pedera i njegovu boju kose)



Amelija.

četvrtak, 6. lipnja 2013.

Post 8- Pricaj mi, pricaj, pricaj nesto lijepo..

Sunce izlazi, juni je hladniji od oktobra. Psihopate svuda su oko nas, gledaju te blijedo, smjese se..pjene nad nama.
Sunce zalazi, noci su gluve, tihe, glupe, retardirane, gol kurac kao i zivot. nema razlike svaki dan je isti, isti ton, ista pjesma, isti ljudi, ista mrznja koja raste i raste..
Od danas..hmm, nekoliko stvari nece biti iste..ja se vise necu truditi za par stvari, vaditi ljude iz problema, slusati pomenute probleme, jer na kraju oni ne slusaju moje..prijateljstvo je zajebana stvar..mora da bude uzajamna, zar ne? Ljudi su primitivni, glupi, srecni, ograniceni, male ih stvari cine srecnim, ali moj apetit za srecu je prevelik da bi se zasitio..jednostavno ti je dosta lafina, onih glupih lafina ne bitnih ljudi koje ti te lafine prodavaju kao muda za bubrege ( do sada ste se, ako citate ovo sranje, navikli na velik broj mojih spovki? ako niste, navicete se)..

U prevodu: Kupuje stvari koje ne trebamo, sa novcem koji nemamo, da odusevimo osobe koje ne volimo.
Borilacki klub.

Sve je toliko primitivno..te zvijezde, te vijesti, taj realitet koji je virtuelan, to da je svako dvolican, nema muda da kaze sta misli.
Sve nema znacaj, ljubav u bilo kome smislu (roditeljska ili musko-zenska, prijateljsta)...dodjes do momenta nema dalje..sam stojis, ruke su vezane okovima zelja...
Sunce izlazi, sunce zalazi dok trepnes, vezan si za mene, vezan za sebe, za onog gore...



Amelija..