subota, 18. srpnja 2015.

POST 13- ko sam ja uopste?

Uh, jos koje ljeto ispunjeno nekim ocaljem.
Mrzim ljeta jer su dosadna, konstano u kuci kao u zatvoru bez desavanja samo se svodi na tranziciju negativne energije u dobru i obrnuto.
Kako odrastam, tj svakim danom sve sam vise razocarana u zivot i shvatam da sam imala nerealna ocekivanja od zivota. Shvatam da sve ono sto sam smatrala losim (pa cak i ljude) sad mi postoje dobro i obrnuto.Shvatam da niko nije posebno dat od Boga, i da nas sve cega jedan te isti put patnje, jer zivot suma-sumari jeste patnja. Bog nas nije stvorio da bi uzivali na Maldivima (odnosim na prava ostrva, ne na sugavi rijaliti sou), mislim tu sansu je dao bogatima, a nama obicnim donekle siromasnim dao je da razmisljamo sta cemo i sta bi bilo ako bi bilo.

Nema komentara:

Objavi komentar